Slike su organizmi,
želim da žive
i imaju vlastitu nezavisnost.
— Jadranka Fatur
BIOGRAFIJA
Jadranka Fatur rođena je 21. srpnja u Zagrebu. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti 1969. godine, a od 1969. do 1974. studirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Miljenka Stančića. Od 1973. do 1977. bila je suradnica majstorske radionice Krste Hegedušića, poslije Ljube Ivančića. Bila je stipendistica Francuske vlade na sveučilištu École nationale supérieure des Beaux-Arts u Parizu 1977/1978. Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika od 1974. godine.
Od 1975. do 2004. godine član je Zajednice umjetnika Hrvatske. Od 1978. radi u atelijeru u dvorcu Jakovlje u Hrvatskom zagorju, zajedno sa suprugom, Ratkom Petrićem, kiparom. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu radila je od 2004. do umirovljenja 2014. godine.
Izlaže od 1972. godine te ima više od 200 skupnih i 28 samostalne izložbe u zemlji i inozemstvu (Austrija, Njemačka, Nizozemska, Rumunjska, Francuska, Velika Britanija, SAD, Kanada, Mađarska, Poljska, Slovenija, Srbija, Makedonija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Japan). Bila je na studijskim putovanjima u Italiji, Francuskoj, SAD-u, Meksiku, Grčkoj (stipendija 1982), Nizozemskoj, Austriji, Njemačkoj, Mađarskoj i Argentini. O radu Jadranke Fatur objavljeno je više od 250 bibliografskih jedinica i nekoliko TV filmova. Njezini radovi nalaze se u muzejima i galerijama, i u privatnim zbirkama diljem svijeta. Primila je mnogo nagrada u zemlji i inozemstvu. Objavila je pet prozno-esejističkih knjiga nadahnutih mjestašcem Rudine na Hvaru, odakle joj potječe majka.
Slike su same sobom objašnjive, ukoliko pristajemo na vlastitu, isključivo vizualnu avanturu.
Više od četiri desetljeća Jadranka Fatur najvažnija je i najdosljednija predstavnica hiperrealističkog pristupa u Hrvatskoj.
Prigrlila je taj novi međunarodni slikarski smjer u nastanku upravo u doba svoga umjetničkog sazrijevanja, a usto je potvrdu izbora dobila na studijskim boravcima u Parizu i Americi.
Za nju je fotografija uvijek bila i ostala samo predložak, vizualna referenca, a ona je slikala svoju simuliranu realnost, slikala je emocije, društveno-kulturno ozračje i duh vremena koji se mijenjao.
O SLIKARSTVU
U mojem slikarstvu dogodila se sprega unutrašnjeg i vanjskog, oblikovnog i osjećajnog. Prve su slike bile stroge, pune odgovornosti prema ovim omjerima i usmjerene na traženje istine o stvarnosti. Mislim da sam u počecima težila doseći samu zbilju, koja se, naravno također morala imaginirati unatoč fotografskim zabilješkama. Snaga oblika koje sam vidjela u novom svjetlu samu me zapanjila. Moj su interes zadobili simboli novog vremena, posebice oni koji su sugerirali zajedništvo među ljudima-prijevozna sredstva, poštanski uredi, telefoni, brodovi, aerodromi.
Tramvaj br. 2
ulje na platnu, 1973.
Naglasak će se s vremenom s oblika početi premještati prema koloritu i to je logično. Isto se tako nakon više godina ono opće i ‘bezlično’ moralo povući pred intimnijim sadržajima, npr. portretima i interijerima. U životu umjetnika to su prirodni procesi, ali za svaki od njih potrebna je odlučnost jer se mijenja poruka, a ona se odražava i u dijalogu i u recepciji. Za mene su oblik i materija u neraskidivoj vezi. Koncepcija djela uvjetuje i materiju.
Centralna perspektiva
ulje na platnu, 2018.
Ja sam kroz fotografiju vidjela stvarnost, a slikarstvo je trebalo nešto izraziti od mog života, od te stvarnosti. Svoju fotografiju ne gledam kao umjetninu, gledam ju kao put prema slici.
O FOTOGRAFIJI
Ako u javnosti postoji ikakva nedoumica je li slikarstvo hiperrealističkog pravca potrebno kada bi ga mogla zamijeniti fotografija, treba podsjetiti da je fotografija danas autonomna umjetnička disciplina koja je djelomično preuzela ciljeve slikarstva kojem sve više želi sličiti. U tom nastojanju postaje sve apstraktnija. Zašto se slikarstvo ne bi poslužilo obrnutim postupkom upotrebljavajući fotografiju kao mehanički, dakle nesubjektivan regulativ i zašto u konačnici rezultat ne bi smio biti (prkoseći logici) iracionalan?
Mogućnost da fotografija posluži potpuno nepretenciozno kao brza slika trenutka. Zato se u činu slikanja taj trenutak pretvara u trajanje podliježući samo zakonima slikarstva. Ono je dakle krhko i upitno kao i egzistencija umjetnika – kratak bljesak.
Skica za portret:
Jadranka Fatur
Trajanje
00:09:52
Redatelj: Jovica Šego
Urednica: Vesna Klarić
Tekst: Jadranka Fatur
Proizvodnja: HRT 2008.
Zemlja proizvodnje: Hrvatska
